Usmjerenost na...

SVE, OD VIRUSA I LJUDI DO PLANETE, IMA SVOJE GRANICE

Resources\Visuels\V4\Headers\Articles\INT\v_header_focuson_default.jpg

Ako ikada, onda u vremenu sadašnje kuge 2020. godine, u vremenu apokalipse, na vlastitoj koži možemo osjetiti razliku između izvan i unutar.

Ako ikada, onda u vremenu sadašnje kuge 2020. godine, u vremenu apokalipse, na vlastitoj koži možemo osjetiti razliku između izvan i unutar. Sada je vrijeme, pravo vrijeme za univerzalnost. Otrov će proširiti našu svijest. Došao je sudnji dan. Virus ima politički naboj. Kuga je crna rupa u smislu postojanja. Samo komunizam može nas spasiti od pandemije. Možemo se oprostiti od slobode. Epidemija je test našeg odnosa prema starijim osobama. Svaki je sljedeći naslov teži. U sjećanju čuvam kugu 1972. godine, bio sam student, Jugoslavija je bila u karanteni, svi smo bili cijepljeni. U to vrijeme, bio sam mlad, studije su mi uskratile javni život, tako da se taj period u mom sjećanju čini kao posve normalan. U vremenu današnje kuge je drugačije. Nikad se u životu nisam osjećao zatvorenijim. Nebo je plavo, vedro, bez tragova aviona. Sve su granice zatvorene. Kuga se uspoređuje sa španjolskom gripom, opisujući je kao najveću tragediju od Drugog svjetskog rata. Ali zaboravili smo da čovjek živi s kugom cijelo vrijeme, u sebi. Čudno mi je, gledano iz dubine svemira, kako Zemlja izgleda poput plave točke, vrlo slična virusu.

Svakoga dana smo sve više unutra, sve više sami. A voljeli bismo biti vani. Istovremeno, ograničenost nam omogućava susret s vlastitom prirodom, ali kako je ograničenosti više vrsta, može nas, također, i spriječiti. Kuga uvijek napada jednog i sve. Bolestan nije samo pojedinac, bolesna je ljudska vrsta. Zašto spominjem unutar i izvan? Zbog kože. Sve dok je zdrava, granica je, prohodna kada je potrebno i pri tom ugodna, topla i podatna. Kada je bolesna, nije više granica, između unutar i izvan nema više razlike, boli i svrbi do ludila.

Zarazimo se iz vana, kada virus dođe unutra. Kroz oči, nos i usta. Ali mi imamo organ koji je granica između izvan i unutar. To je koža. Život, kakvim ga zamišlja psiholog, čine tri stvari. Prostor, doza vremena i bedem koji razdvaja izvan i unutar. Koža se tijekom jedne godine obnovi 13x. Koža se sastoji od epidermisa, dermisa i hipodermisa, uključujući kosu, dlake, nokte, žlijezde, živce, žile, imunološke stanice, a i puna je osjetnih tjelašaca. Koža je čudo. Ona je najveći i najsvestraniji organ čovjeka. Koža je istinsko ogledalo čovjeka. Prepletena je čovjekovim svijetom simbolike. Najbolja psihoterapija su hodanje i dodir. Koža je pod snažnim utjecajem psihoterapije i na neki način jeste psihoterapeut. Uz psihološke vidike, kojima i dajem prednost, ne smijem zaboraviti one fizičke. Koža nas štiti od ozljeda i mikrorganizama. Spriječava gubitak vode. Regulira temperaturu. Pomoćni je organ za izlučivanje. Skladište je masti. Proslijeđuje nam osjećaje temperature, boli, dodira, pritiska, svrbeža, pa čak i mirisa. Nema ničega u umu, čega prije nije bilo u koži. Koža je naš socijalni organ, naše društveno tijelo. Preko kože, mi ljudi, osjećamo dubinu panike u vremenu kuge, kada smo hladni od užasa. Množina. Koža je uključena u komunikaciju s drugima. Dvojnost. Koža prestrašno svrbi, ako patimo od atopijskog dermatitisa. Jednina. Kuga kao množina i atopijski dermatitis kao jednina, imaju nekoliko zajedničkih točki. Strah, panika, tjeskoba, patnja, svrbež, poziv u pomoć. Pomoći može netko drugi, dual, onaj izvana, kod djece je to roditelj. Upalni procesi, zajednički kugi i atopijskom dermatitisu, su slika i prilika neizvjesnosti, psihičke nestabilnosti i straha. Životnoj radosti nema ni traga.

Kuga napada čovječanstvo, posebice najstarije predstavnike vrste. Atopijski dermatitis je, međutim najčešća upalna bolest kože djece. Koža je suha, crvena, gubi vodu, propustljiva za alergene i svrbi do krvi. Atopija je i izrazito nasljedna. Stres pogoršava simptome, i ne samo stres, već i toksini iz okoliša, život u gradu, pa čak i spol ima svoj doprinos. Svrbež je najgori oblik osjetilne patnje pojedinca. Kuga je najgori oblik patnje čovječanstva.

Prijevoz zaraženih ljudi do izolacije prate protesti zdravih. Strah uzrokuje stigmatizaciju. Slično se događa i vlasnicima atopijskog dermatitisa zbog zahvaćene kože. Uz stigmatizaciju, rame uz rame, tu su još diskriminacija, socijalna izolacija, stres, depresija, loše samopoštovanje, emocionalni poremećaji, poremećaji uslijed svrbeža, umor i  narušena kvaliteta života cijele obitelji. Izlaz iz začaranog kruga teško je tražiti i pronaći.

U oba slučaja, i kod kuge i kod atopije, izbor pomoći je veliki. Lijekovi, ako ih ima. Izbjegavanje zaraženih, alergena, određene hrane i stresa. Svakodnevna njega i dobra struktura dana. Edukacija. Zaštita od stresa, možda čak i terapija samoga stresa. Opuštanje, pored hodanja, tu su još i autogeni trening, meditacija. Ponekad i psihoterapija. Vođenje dnevnika, pisanje. Sve što poboljšava kvalitetu života. Također mogu pomoći konji i psi. Manje straha znači veću pažnju usmjerenu ka trenutku i više hrabrosti za djelovanje. Mislim kako i čitanje knjiga pomaže. Preporučujem neke, koje sam i sam napisao, poput  »Glava radi čuda«, »Drama je biti roditelj izvanzemaljca« ili  »Zovem se ljutnja«, ali također i Lindenov »Dodir« ili Alderovu »Koža izbliza«.

Srećom, u slućaju kuge, uvijek se možemo počešati gdje nas svrbi, a u slučaju atopijskog dermatitisa moramo ohladiti.
Ignac Schmidt, univ.dipl.psiholog,spec.klin.psih.

  • Facebook

LA ROCHE-POSAY PREPORUČUJE:

Ostali članci